23. Al-Mu'minun - Vjernici

23. Al-Mu'minun – Vjernici

Mekka – 118 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Ono što žele – vjernici će postići,
oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju,
i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju,
i koji milostinju udjeljuju,
i koji stidna mjesta svoja čuvaju –
osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju –
a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju –
i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu,
i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju –
oni su dostojni nasljednici,
koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.
Mi čovjeka od biti zemlje stvaramo,
zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo,
pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!
Vi ćete, poslije toga, pomrijeti,
zatim ćete, na onome svijetu, oživljeni biti.
Mi smo sedam nebesa iznad vas stvorili, i Mi bdijemo nad onim što smo stvorili;
Mi s neba s mjerom kišu spuštamo, i u zemlji je zadržavamo – a kadri smo da je i odvedemo –
i pomoću nje bašče za vas podižemo od palmi i loze vinove – u njima mnogo voća imate, i vi ga jedete –
i drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje i začin je onima koji jedu.
I stoka vam je pouka: Mi vam dajemo da pijete ono što se nalazi u utrobama njezinim, i vi od nje mnogo koristi imate i vi se njome hranite,
i na njima, i na lađama se vozite.
Mi smo poslali Nuha narodu njegovu, i on je govorio: “O narode moj, Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se ne bojite?”
Ali su glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, govorile: “Ovo je samo čovjek kao i vi, samo hoće da je od vas ugledniji. Da je Allah htio, meleke bi poslao; ovako nešto nismo čuli od naših predaka davnih,
on je lud čovjek, pa pustite ga neko vrijeme!”
“Gospodaru moj,” – reče on – “pomozi mi, oni me u laž utjeruju!”
I Mi mu objavismo: “Gradi lađu pod Našom pažnjom i prema Našem nadahnuću, pa kad zapovijed Naša dođe i voda na površinu zemlje izbije, ti u nju ukrcaj od svake vrste po par, mužjaka i ženku, i čeljad svoju, ali ne one o kojima je već sud donesen , i ne obraćaj Mi se za nevjernike, jer će, doista, biti potopljeni.”
Pa kad se smjestiš u lađu, ti i oni koji su uz tebe – reci: “Hvala Allahu, koji nas je spasio naroda koji ne vjeruje!”
I reci: “Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljeno mjesto, Ti to najbolje umiješ!”
U tome su, zaista, pouke, a Mi smo, doista, stavljali na kušnju.
Poslije njih smo druga pokoljenja stvarali,
i jednog između njih bismo im kao poslanika poslali: “Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?”
Ali bi glavešine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su poricali da će na onome svijetu biti oživljeni i kojima smo dali da u životu na ovome svijetu raskošno žive, govorili: “On je čovjek kao i vi; jede ono što i vi jedete, i pije ono što i vi pijete;
i ako se budete pokoravali čovjeku kao što ste vi, sigurno ćete biti izgubljeni.
Zar vama on da prijeti da ćete, pošto pomrete i zemlja i kosti postanete, doista oživljeni biti?
Daleko je, daleko ono čime vam se prijeti!
Postoji samo život na ovome svijetu, mi živimo i umiremo, a oživljeni nećemo biti?
On je čovjek koji o Allahu iznosi laži, i mi mu ne vjerujemo.”
“Gospodaru moj,”- zamolio bi on – “pomozi mi, oni me u laž utjeruju!”
“Uskoro će se oni pokajati!” – odgovorio bi On.
I zasluženo bi ih pogodio strašan glas, i Mi bismo ih kao što je nanos riječni učinili – stradao bi narod nasilnički!
A zatim bismo, poslije njih, druga pokoljenja stvarali –
nijedan narod ne može ubrzati ni usporiti vrijeme propasti svoje –
i poslanike, jedne za drugim slali. Kad bi jednom narodu došao njegov poslanik, u laž bi ga utjerivali, i Mi smo ih zato jedne drugima smjenjivali, i samo u pričama o njima spomen sačuvali – daleko bili ljudi koji nisu vjerovali!
Poslije smo poslali Musaa i brata mu Haruna sa znamenjima Našim i dokazom očiglednim
faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili, bili su to ljudi nadmeni.
“Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a narod njihov je roblje naše?” – govorili su,
i njih dvojicu su lažljivcima proglasili, pa su zato uništeni bili.
Musau smo onda Knjigu dali da bi sinovi Israilovi Pravim putem išli.
I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom učinili. Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekućom vodom nastanili.
“O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam što vi radite!
Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se pričuvajte!”
A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim što ispovijeda,
zato ostavi ove u zabludi njihovoj još neko vrijeme!
Misle li oni – kad ih imetkom i sinovima pomažemo,
da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne opažaju.
Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju,
i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju,
i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju,
i oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru –
oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču.
Mi nikoga ne opterećujemo preko njegovih mogućnosti; u Nas je Knjiga koja istinu govori, i nikome se nepravda neće učiniti.
Ali, srca nevjernika su prema ovom sasvim ravnodušna, a pored toga i ružna djela stalno čine.
A kada smo na muke stavili one među njima koji su raskošnim životom živjeli, oni su odmah zapomagali.
“Sada ne zapomažite, Mi vam nećemo pomoć ukazati,
vama su ajeti Moji kazivani, ali vi ste uzmicali;
dičeći se Hramom i sijeleći, vi ste ružne riječi govorili.”
Zašto oni o Kur’anu ne razmisle? Zar im dolazi nešto što nije dolazilo njihovim precima davnim?
Ili oni ne poznaju Poslanika svoga, pa ga zato poriču?
Kako govore: “Džini su u njemu!” Međutim, on im istinu donosi, ali većina njih prezire istinu.
Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i na Zemlji i u onom što je na njima; Mi smo im dali Kur’an, slavu njihovu, ali oni za slavu svoju ne haju.
Ili od njih tražiš nagradu? Ta nagrada Gospodara tvoga bolja je, On najbolje nagrađuje.
Ti njih pozivaš na Pravi put,
ali oni koji u onaj svijet neće da vjeruju s Pravog puta, doista, skreću.
I kad bismo im se smilovali i nevolje ih oslobodili, opet bi oni u zbludi svojoj jednako lutali.
Mi smi ih na muke stavljali, ali se oni Gospodaru nisu pokorili, niti su molitve upućivali,
tek kad im kapiju teške patnje otvorimo, oni će nadu izgubiti i u očajanje zapasti.
On vam daje sluh, i vid, i pameti; a kako malo vi zahvaljujete!
On vas na Zemlji stvara, i pred Njim ćete se sakupiti,
On život i smrt daje i samo od Njega zavisi izmjena noći i dana, pa zašto ne shvatite?
Ali, oni govore kao što su govorili oni prije njih.
Govorili su: “Zar kada pomremo i kad prah i kosti postanemo, zar ćemo, zaista, biti oživljeni?
I nama i još davno precima našim time se prijetilo, ali, to su samo izmišljotine naroda drevnih.”
Upitaj: “Čija je Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li?”
“Allahova!” – odgovoriće, a ti reci: “Pa zašto onda ne dođete sebi?”
Upitaj: “Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar svemira veličanstvenog?”
“Allah!” – odgovoriće, a ti reci: “Pa zašto se onda ne bojite?”
Upitaj: “U čijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen biti, znate li?”
“Od Allaha!” – odgovoriće, a ti reci: “Pa zašto onda dopuštate da budete zavedeni?”
Da, Mi im Istinu donosimo, a oni su zaista lažljivci:
Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio – radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. – Hvaljen neka je Allah koji je daleko od onoga što oni iznose;
koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, i On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju!
Reci: “Gospodaru moj, ako mi hoćeš pokazati ono čime se njima prijeti,
onda me, Gospodaru moj, ne ostavi s narodom nevjerničkim!
A Mi ti zaista možemo pokazati ono čime im prijetimo.
Ti lijepim zlo uzvrati, Mi dobro znamo šta oni iznose,
i reci: “Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od priviđenja šejtanskih,
i Tebi se, Gospodaru moj, obraćam da me od njihova prisustva zaštitiš!”
Kad nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: “Gospodaru moj, povrati me
da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!” – Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će prepreka biti sve do dana kada će oživljeni biti.
Pa kad se u rog puhne, tada rodbinskih veza među njima neće biti i jedni druge neće ništa pitati.
Oni čija dobra djela budu teška, oni će želje svoje ostvariti,
a oni čija dobra djela budu lahka, oni će posve izgubljeni biti, u Džehennemu će vječno boraviti,
vatra će im lica pržiti i iskeženih zuba će u njemu ostati.
“Zar vam ajeti Moji nisu kazivani, a vi ste ih poricali?”
“Gospodaru naš,” – reći će – “naši prohtjevi su bili od nas jači, te smo postali narod zalutali.
Gospodaru naš, izbavi nas iz nje; ako bismo ponovo zlo radili, sami bismo sebi nepravdu učinili.”
“Ostanite u njoj prezreni i ništa Mi ne govorite!” – reći će On.
“Kad su neki robovi Moji govorili: ’Gospodaru naš, mi vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti si najmilostiviji!’ –
vi ste im se toliko rugali da ste zbog toga na Mene zaboravljali i uvijek ste ih ismijavali.
Njih sam Ja danas nagradio za ono što su trpjeli, oni su, doista, postigli ono što su željeli.”
A koliko ste godina na Zemlji proveli?” – upitaće On.
“Proveli smo dan ili samo dio dana” – odgovoriće – “pitaj one koji su brojali.”
“Pa da, kratko ste proveli” – reći će On – “da ste samo znali!
Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?”
I neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira veličanstvenog!
A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što žele neće postići.
I reci: “Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilostiviji!”