36. Ya-sin - Jasin

36. Ya-sin – Jasin

Mekka – 83 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Ja Sin.
Tako Mi Kur’ana mudrog,
ti si, uistinu, poslanik,
na Pravome putu,
po objavi Silnoga i Samilosnoga,
da opominješ narod čiji preci nisu bili opominjani, pa je ravnodušan!
O većini njih se već obistinila Riječ – zato oni neće vjerovati.
Mi smo učinili da budu kao oni na čije smo vratove sindžire stavili sve do podbradaka – zato su oni glava uzdignutih,
i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oči im koprenu stavili – zato oni ne vide,
i njima je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao, oni neće vjerovati.
Tvoja opomena će koristiti samo onome koji Kur’an slijedi i Milostivoga se boji, iako ga ne vidi; njega obraduj oprostom i nagradom lijepom!
Mi ćemo, zaista, mrtve oživiti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasno pobrojali.
Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im došli poslanici;
kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovaše, i pojačasmo trećim, pa rekoše: “Mi smo vama poslani!” –
“Vi ste ljudi kao i mi” – oni odgovoriše – “Milostivi nije objavio ništa, vi neistinu govorite!”
“Gospodar naš zna da smo, doista, vama poslani” – rekoše oni –
“i dužni smo samo da jasno obznanimo.”
Oni rekoše: “Mi slutimo da nam nesreću donosite; ako se ne okanite, kamenovaćemo vas i stići će vas, zaista, bolna patnja oko nas.”
“Uzrok vaše nesreće je s vama!” – rekoše oni. “Zar zato što ste opomenuti? Ta vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi.”
I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: “O narode moj, slijedi one koji su poslani,
slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu!
Zašto da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti?
Zašto da prihvaćam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti,
a ja bih tada bio u pravoj zabludi;
ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!”
I reći će se: “Uđi u Džennet!’ – a on će reći: “Kamo sreće da narod moj zna
zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!”
I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada činili.
samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli.
O kako su ljudi jadni! Nijedan poslanik im nije došao, a da mu se nisu narugali.
Kako oni ne znaju koliko smo prije njih naroda uništili od kojih im se niko vratio nije,
a svi oni biće zajedno pred Nas dovedeni.
Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koje oni jedu;
Mi po njoj stvaramo bašče, palmike i vinograde, i činimo da iz nje izvori izviru –
da oni jedu plodove njihove i od onoga što ruke njegove privrijede, pa zašto neće da budu zahvalni?
Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol: u onome što iz zemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju!
I noć im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i oni ostaju u mraku.
I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg.
I Mjesecu smo odredili položaj; i on se uvijek ponovo vraća kao stari savijeni palmin prut.
Nit’ Sunce može Mjesec dostići nit’ noć dan prestići, svi oni u svemiru plove.
Dokaz im je i to što potomke njihove u lađama krcatim prevozimo
i što za njih, slične njima, stvaramo one na kojima se voze.
I ako želimo, Mi ih potopimo, i neće im spasa biti, neće se izbaviti,
osim ako im se ne smilujemo, da bi do roka određenog uživali.
A kad im se rekne: “Bojte se onoga što se prije vas dogodilo i onoga što vas čeka da biste pomilovani bili…”
I ne dođe im nijedan dokaz od Gospodara njihova kojem oni leđa ne okrenu.
A kad im se kaže: “Udjeljujte od onoga što vam Allah daje”- onda nevjernici govore vjernicima: “Zar da hranimo onoga koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti? Vi ste, uistinu, u pravoj zabludi!”
I govore: “Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?”
A ne čekaju drugo do strašan glas koji će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti,
pa neće moći ništa oporučiti, niti se čeljadi svojoj vratiti.
I puhnuće se u rog, pa će oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti,
govoreći: “Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi?” – “Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!”
Biće to samo jedan glas i oni će se svi pred Nama obreti.
Danas se neće nikome nepravda učiniti i vi ćete, prema onom kako ste radili, nagrađeni biti:
stanovnici Dženneta uživaće toga dana u blagodatima veseli i radosni,
oni i žene njihove biće u hladovini na ukrašenim divanima naslonjeni,
u njemu će imati voća, i ono što budu željeli.
“Mir vama!” – biće riječi Gospodara Milostivog –
“a vi, o grješnici, danas se odvojite!”
O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: “Ne klanjajte se šejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni,
već se klanjate Meni; to je Put pravi
On je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste pameti imali?!
Ovo je Džehennem kojim vam se prijetilo,
pržite se sada u njemu zato što niste vjerovali!”
Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će Nam govoriti, a noge njihove će o onome što su radili svjedočiti.
Da smo htjeli, mogli smo ih vida njihova lišiti, pa kad bi na put pošli, kako bi vidjeli?
A da smo htjeli, mogli smo ih na mjestu na kome su zgriješili u nešto pretvoriti, pa ne bi mogli nikuda otići niti se vratiti.
Onome kome dug život damo, Mi mu izgled nagore izmijenimo. Zar oni ne razumiju?
Mi poslanika nismo pjesništvu učili, to mu ne priliči. Ovo je samo pouka – Kur’an jasni,
da opominje onoga ko ima pameti, i da zasluže kaznu nevjernici.
Kako oni ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici!
i da smo im dali da se njome služe – na nekim jašu, a nekima se hrane,
i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko, pa zašto nisu zahvalni,
već pored Allaha druge bogove prihvaćaju u nadi da će im oni na pomoći biti;
oni im, međutim, neće moći pomoći, a oni su njima poslušna vojska.
I nek te ne žaloste riječi njihove; Mi, doista, znamo i ono što kriju i ono što pokazuju.
Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik,
i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: “Ko će oživiti kosti kad budu truhle?”
Reci: “Oživiće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio,
Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete.”
Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti njima slične? Jeste, On sve stvara i On je Sveznajući;
kada nešto hoće, On samo za to rekne: “Budi!” – i ono bude.
Pa neka je hvaljen Onaj u čijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti!