44. Ad-Duhan – Dim
Mekka – 59 ajeta
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Ha Mim.
- Tako Mi Knjige jasne,
- Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo – i Mi, doista, opominjemo –
- u kojoj se svaki mudri posao riješi
- po zapovijedi Našoj! Mi smo, zaista, slali poslanike
- kao milost Gospodara tvoga – On, uistinu, sve čuje i sve zna,
- Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih – ako čvrsto vjerujete,
- drugog boga osim Njega nema; On život i smrt daje, Gospodara vašeg i Gospodara vaših predaka davnih!
- Ali ovi sumnjaju i zabavljaju se,
- zato sačekaj dan kad će im se činiti da prema nebu vide vidljiv dim
- koji će ljude prekriti. “Ovo je neizdržljiva patnja!
- Gospodaru naš, otkloni patnju od nas, mi ćemo, sigurno, vjerovati!”
- A kako će oni pouku primiti, a već im je došao istiniti Poslanik
- od koga oni glave okreću i govore: “Poučeni – umno poremećeni!”
- Mi ćemo patnju malo-pomalo otklanjati i vi ćete se, sigurno, u mnogobožačku vjeru vratiti;
- ali onog Dana kada ih svom silom zgrabimo, zbilja ćemo ih kazniti.
- Još davno prije njih Mi smo faraonov narod u iskušenje stavili, kada im je bio došao plemeniti poslanik:
- “Ispunite prema meni ono što ste dužni, o Allahovi robovi, jer ja sam vam poslanik pouzdani,
- i ne uzdižite se iznad Allaha, ja vam donosim dokaz očevidni,
- i ja se utječem i svome i vašem Gospodaru da me ne kamenujete,
- a ako mi ne vjerujete, onda me na miru ostavite!”
- I on pozva u pomoć Gospodara svoga: “Ovo je, doista, narod nevjernički!” –
- “Izvedi noću robove Moje, za vama će potjera poći
- i ostavi more nek miruje, oni su vojska koja će, zaista, potopljena biti.”
- I koliko ostaviše bašča i izvora,
- i njiva zasijanih i dvorova divnih,
- i zadovoljstava koja su u radosti provodili! –
- Tako to bî, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili –
- ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali, i nisu pošteđeni bili,
- a sinove Israilove smo ponižavajuće patnje spasili
- od faraona – on je bio gord, jedan od onih koji su u zlu svaku mjeru prevršili –
- i znajući kakvi su, između savremenika smo ih odabrali,
- i neka znamenja puna očite blagosti smo im dali
- A ovi, doista, govore:
- “Postoji samo naša prva smrt, mi nećemo biti oživljeni;
- pretke naše nam dovedite, ako je istina to što govorite!”
- Da li su silniji oni ili narod Tubba’ i oni prije njega? – njih smo uništili jer su nevjernici bili.
- Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih da bismo se igrali.
- Mi smo ih stvorili sa ciljem, ali većina ovih ne zna.
- Dan sudnji će svima njima rok određeni biti,
- Dan kada bližnji neće nimalo od koristi bližnjem biti i kada sami sebi neće moći pomoći,
- moći će samo oni kojima se Allah smiluje, jer – On je, uistinu, silan i milostiv.
- Drvo Zekkum
- biće hrana grješniku,
- u trbuhu će kao rastopljena kovina vreti,
- kao što voda kada ključa vri.
- “Ščepajte ga i usred ognja odvucite,
- a zatim mu, za kaznu, na glavu ključavu vodu izljevajte!”
- “Okušaj, ta ti si, uistinu, ’moćni’ i ’poštovani’,
- ovo je, zaista, ono u što ste sumnjali!”
- A oni koji su se Allaha bojali, oni će na sigurnu mjestu biti,
- usred bašči i izvora,
- u dibu i kadifu obučeni i jedni prema drugima.
- Eto, tako će biti i Mi ćemo ih hurijama, krupnih očiju, ženiti.
- U njima će moći bezbjedno koju hoće vrstu voća tražiti;
- u njima, poslije one prve smrti, smrt više neće okusiti i On će ih patnje u ognju sačuvati,
- blagodat će to od Gospodara tvoga biti; to će, zaista, biti uspjeh veliki!
- A Kur’an smo učinili lahkim, na jeziku tvome, da bi oni pouku primili,
- zato čekaj, i oni će čekati!