Koncept grijeha u islamu: Vrste, posljedice i pokajanje Koncept grijeha je centralni aspekt islamske etike i duhovnosti. Razumijevanje prirode grijeha, njegovih posljedica i puta ka oprostu ključno je za duhovni razvoj svakog muslimana. U ovom članku ćemo istražiti islamsko shvatanje grijeha, različite vrste grijeha, njihove posljedice i važnost pokajanja. Definicija grijeha u islamu U islamskoj teologiji, grijeh (arapski: ذنب dhanb ili إثم ithm) se definira kao svaki čin koji je suprotan Allahovim naredbama ili ono što Allah ne voli. To uključuje i činjenje onoga što je zabranjeno i izostavljanje onoga što je naređeno. Vrste grijeha Islam prepoznaje različite kategorije grijeha: 1. Veliki grijesi (Keba'ir) Ovo su najozbiljniji grijesi u islamu. Neki od primjera uključuju:Širk (pripisivanje druga Allahu)UbistvoBlud i preljubaKonzumiranje alkoholaKrađaLažno svjedočenje 2. Mali grijesi (Saga'ir) Ovo su manji prekršaji koji, iako su grijesi, ne nose težinu velikih grijeha. Primjeri uključuju:Laganje (osim ako ne vodi većoj šteti)OgovaranjeGledanje u ono što je zabranjeno 3. Skriveni i javni grijesi Islam također razlikuje grijehe prema njihovoj vidljivosti:Skriveni grijesi: Oni koji se čine u tajnostiJavni grijesi: Oni koji se čine otvoreno Posljedice grijeha Grijeh u islamu ima više dimenzija posljedica: 1. Duhovne posljedice – Udaljavanje od Allaha– Otvrdnjavanje srca– Gubitak unutarnjeg mira  2. Društvene posljedice – Narušavanje međuljudskih odnosa– Šteta zajednici 3. Ovozemaljske kazne – Za neke grijehe, šerijat propisuje određene kazne (hudud) 4. Ahiretske posljedice – Mogućnost kazne na ahiretu, osim ako nije oprošteno  Koncept pokajanja (Tevbe) Pokajanje je ključni koncept u islamskom shvatanju grijeha. Allah kaže u Kur'anu:“Reci: ‘O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.'” (Kur'an, 39:53) Uslovi za ispravno pokajanje: Prestanak s griješenjemIskreno žaljenje zbog počinjenog grijehaČvrsta odluka da se ne vrati grijehuTraženje oprosta od AllahaAko grijeh uključuje prava drugih ljudi, ispravljanje učinjene nepravde Prevencija grijeha Islam naglašava važnost prevencije grijeha kroz:Jačanje imana (vjere)Redovno obavljanje ibadetaDruženje s dobrim ljudimaIzbjegavanje situacija koje vode ka grijehuStalno sjećanje na Allaha (zikr) Grijeh i Allahova milost Važno je napomenuti da, prema islamskom učenju, Allah voli one koji se kaju i čiste od grijeha. Poslanik Muhammed je rekao:“Svi sinovi Ademovi griješe, a najbolji među onima koji griješe su oni koji se kaju.” (Tirmizi) Zaključak Razumijevanje koncepta grijeha u islamu ključno je za duhovni rast i razvoj muslimana. Dok islam ozbiljno shvata grijeh i njegove posljedice, on također naglašava Allahovu beskrajnu milost i mogućnost pokajanja. Ovo uravnoteženo gledište podstiče vjernike da se trude živjeti pravednim životom, ali i da ne gube nadu kada pogriješe.Ključ je u stalnom samoprocjenjivanju, iskrenom pokajanju i kontinuiranom nastojanju da se bude bolji vjernik i bolja osoba. Kroz ovaj proces, muslimani mogu ojačati svoju vezu s Allahom i raditi na postizanju Njegovog zadovoljstva u ovom i budućem...Više info

Šta je idžtihad i zašto je važan u savremenom islamu Idžtihad je ključni koncept u islamskom pravu i teologiji koji omogućava prilagođavanje islamskih principa novim situacijama i izazovima. U eri brzih tehnoloških i društvenih promjena, razumijevanje i pravilna primjena idžtihada postaju sve važniji za muslimane širom svijeta. U ovom članku ćemo istražiti koncept idžtihada, njegovu historiju, metodologiju i značaj u savremenom kontekstu. Definicija idžtihada Idžtihad (arapski: اجتهاد) doslovno znači “ulaganje napora“. U islamskom pravnom kontekstu, to je proces nezavisnog rasuđivanja u islamskom pravu u slučajevima gdje ne postoje jasne upute u Kur'anu ili sunnetu. Historijski razvoj idžtihada 1. Rana islamska era – Idžtihad su prakticirali ashabi (drugovi Poslanika)– Muhammed a.s. je odobrio idžtihad u određenim situacijama 2. Period četiri imama – Formiranje glavnih pravnih škola (mezheba)– Široka primjena idžtihada u razvoju fikh-a (islamskog prava) 3. Zatvaranje vrata idžtihada – Oko 10. stoljeća, neki učenjaci su tvrdili da su “vrata idžtihada zatvorena”– Ovo je dovelo do perioda taklida (slijepog slijeđenja) 4. Savremeno oživljavanje idžtihada – Od 19. stoljeća, reformatori pozivaju na oživljavanje idžtihada– Prepoznavanje potrebe za novim rješenjima u modernom kontekstu Uslovi za idžtihad Prema ehli sunnet vel džematu, mudžtehid (onaj ko prakticira idžtihad) mora ispunjavati sljedeće uslove:Duboko poznavanje Kur'ana i njegovih naukaPoznavanje hadisa i nauke o hadisuRazumijevanje arapskog jezikaPoznavanje usuli-fikha (metodologije islamskog prava)Razumijevanje ciljeva šerijata (mekasid eš-šerija)Poznavanje konsenzusa (idžma) i razilaženja (ihtilaf) učenjakaBogobojaznost i pravednost Vrste idžtihada 1. Idžtihad fil-mezheb Rasuđivanje unutar okvira određene pravne škole 2. Idžtihad mutlak Nezavisno rasuđivanje bez ograničenja na određenu školu 3. Idžtihad džuz'i Rasuđivanje o specifičnom pitanju ili slučaju 4. Idžtihad džema'i Kolektivno rasuđivanje grupe učenjaka Metodologija idžtihada Konsultacija Kur'ana i sunnetaPrimjena analogije (kijas)Razmatranje javnog interesa (maslaha)Uzimanje u obzir običaja (urf)Primjena pravnih maksima  Značaj idžtihada u savremenom kontekstu 1. Odgovor na nove izazove – Bioetička pitanja (npr. genetski inženjering, transplantacija organa)– Finansijska pitanja (npr. kriptovalute, novi finansijski instrumenti)– Društvena pitanja (npr. mijenjanje porodičnih struktura, rodna pitanja) 2. Prilagođavanje globalnom kontekstu – Život muslimana u nemuslimanskim zemljama– Međureligijski odnosi i dijalog  3. Balansiranje tradicije i progresa – Očuvanje islamskih vrijednosti u modernom svijetu– Interpretacija islamskih principa u svjetlu savremenih znanja  4. Revitalizacija islamske misli – Poticanje kritičkog mišljenja među muslimanima– Razvoj novih pristupa islamskim naukama Izazovi u primjeni idžtihada Nedostatak kvalificiranih mudžtehidaOtpor tradicionalista prema novim tumačenjimaPolitizacija vjerskih pitanjaRizik od prevelike liberalizacije ili konzervativizma  Primjeri savremenog idžtihada Fetve o dozvoljenosti vakcinaTumačenja o dozvoljenosti određenih oblika finansijskih transakcijaStavovi o pitanjima zaštite okoliša iz islamske perspektiveReinterpretacija nekih aspekata porodičnog prava Zaključak Idžtihad je vitalan mehanizam koji omogućava islamu da ostane relevantan i primjenjiv u svakom vremenu i mjestu. U savremenom svijetu, pravilna primjena idžtihada je ključna za rješavanje novih izazova s kojima se muslimani suočavaju, istovremeno održavajući vjernost osnovnim principima islama.Oživljavanje duha idžtihada ne znači odbacivanje tradicije, već njeno obogaćivanje novim uvidima i razumijevanjima. To zahtijeva balans između poštovanja tradicionalnog znanja i otvorenosti prema novim interpretacijama koje su utemeljene na čvrstoj metodologiji i dubokom razumijevanju islamskih principa.Idžtihad predstavlja most između nepromjenljivih principa islama i promjenljive realnosti svijeta, omogućavajući muslimanima da žive svoju vjeru na autentičan i relevantan način u 21....Više info

Vjerovjesnici u islamu: Od Adema do Isaa Islam, kao posljednja objava od Allaha, priznaje i poštuje sve prethodne vjerovjesnike. Ovo vjerovanje je ključni dio islamskog učenja i igra važnu ulogu u razumijevanju kontinuiteta božanske objave. U ovom članku ćemo istražiti islamski pogled na vjerovjesnike, njihovu ulogu i značaj, s posebnim osvrtom na neke od najistaknutijih poslanika. Koncept vjerovjesništva u islamu Prema akidi ehli sunnet vel džemata, vjerovanje u sve Allahove poslanike (iman bil-rusul) je jedan od šest stubova imana (vjerovanja). Definicija vjerovjesnika i poslanika Nebijj (vjerovjesnik): Osoba koja je primila objavu od Allaha.Resul (poslanik): Vjerovjesnik koji je dobio novu objavu (knjigu) i poslat određenom narodu.  Broj vjerovjesnika Islamska tradicija navodi da je Allah poslao 124.000 vjerovjesnika, od kojih je 25 spomenuto po imenu u Kur'anu. Glavni vjerovjesnici u islamu 1. Adem (Adam) Prvi čovjek i prvi vjerovjesnikOtac čovječanstvaPoučen imenima svih stvari od Allaha  2. Nuh (Noa) Poznat po dugom pozivu svom narodu (950 godina)Preživio potop u arciDrugi otac čovječanstva 3. Ibrahim (Abraham) Poznat kao “Halilullah” (Allahov prijatelj)Graditelj KabeOtac poslanika (Ismail i Ishak) 4. Musa (Mojsije) Primio Tevrat (Toru)Izveo Benu Israil iz EgiptaRazgovarao direktno s Allahom  5. Davud (David) Primio Zebur (Psalme)Bio je kralj i sudijaPoznat po lijepom učenju objave  6. Isa (Isus) Rođen od djevice Merjeme (Marije)Primio Indžil (Evanđelje)U islamu se smatra posljednjim poslanikom prije Muhammeda  7. Muhammed Posljednji i pečat svih vjerovjesnikaPrimio Kur'anPoslan cijelom čovječanstvu  Zajednički principi svih vjerovjesnika Prema islamskom učenju, svi vjerovjesnici su donosili istu osnovnu poruku:Poziv u monoteizam (tevhid)Obožavanje samo AllahaMoralne i etičke vrijednostiVjerovanje u Sudnji dan  Osobine vjerovjesnika Ehli sunnet vel džemat vjeruje da su svi vjerovjesnici imali sljedeće osobine:Ismet (bezgrješnost u prenošenju objave)Emanet (pouzdanost)Sidq (iskrenost)Fetanet (inteligencija)Teblig (prenošenje poruke)  Islamski stav prema prethodnim objavama Islam uči da su prethodne objave (Tevrat, Zebur, Indžil) bile izvorne božanske objave, ali da su tokom vremena pretrpjele izmjene. Kur'an se smatra posljednjom i neizmijenjenom Allahovom objavom. Poštovanje prema svim vjerovjesnicima Muslimani su dužni poštovati sve vjerovjesnike jednako, bez pravljenja razlike među njima. Kur'an kaže:“Recite: ‘Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dano Musau i Isau, i u ono što je dano vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo.'” (Kur'an, 2:136) Zaključak Islamski pogled na vjerovjesnike naglašava kontinuitet božanske objave i jedinstvo monoteističke poruke kroz historiju. Ovo vjerovanje promovira poštovanje prema drugim monoteističkim religijama, istovremeno potvrđujući islam kao završnu i univerzalnu poruku čovječanstvu.Razumijevanje uloge i značaja vjerovjesnika u islamu pomaže muslimanima da cijene bogatu duhovnu baštinu koju dijele s drugim abrahamskim religijama, promovišući međureligijski dijalog i razumijevanje. Istovremeno, ovo vjerovanje učvršćuje ulogu Poslanika Muhammeda kao posljednjeg u nizu božanskih poslanika, čija poruka je namijenjena cijelom...Više info

Džihad u islamu: Razbijanje mitova i istinsko značenje Džihad je jedan od najčešće pogrešno shvaćenih i zloupotrebljavanih koncepata u islamu. U ovom članku ćemo istražiti pravo značenje džihada prema učenju ehli sunnet vel džemata, razbiti uobičajene mitove, i objasniti njegovu ulogu u životu savremenih muslimana.  Definicija džihada Riječ “džihad” (arapski: جهاد) doslovno znači “borba” ili “napor“. U islamskom kontekstu, to je duhovni, moralni, i po potrebi, fizički napor na Allahovom putu. Vrste džihada Prema učenjacima ehli sunnet vel džemata, postoje nekoliko vrsta džihada:  1. Džihad-un-nefs (Borba protiv samog sebe) Ovo je najveći džihad, koji uključuje:Borbu protiv vlastitih strasti i negativnih osobinaStalni rad na samousavršavanju i duhovnom rastu 2. Džihad bil-ilm (Borba znanjem) Ova vrsta džihada podrazumijeva:Sticanje i širenje islamskog znanjaBorbu protiv neznanja i pogrešnih tumačenja islama 3. Džihad bil-mal (Borba imetkom) Ovo uključuje:Trošenje imetka na Allahovom putuPodržavanje islamskih projekata i pomaganje potrebitima 4. Džihad bil-lisan (Borba jezikom) Ova vrsta džihada podrazumijeva:Pozivanje u islam (da'wa) mudrim riječimaBorbu protiv nepravde kroz govor i pisanje  5. Džihad bil-jed (Borba djelom) Ovo uključuje:Aktivno učešće u poboljšanju zajedniceBorbu protiv društvenih zala kroz konkretne akcije  6. Džihad bil-sejf (Oružana borba) Ovo je posljednja vrsta džihada, koja je strogo regulirana i dozvoljena samo u određenim okolnostima:SamoodbranaBorba protiv ugnjetavanjaZaštita vjerskih sloboda Razbijanje mitova o džihadu Mit 1: Džihad znači "sveti rat" Istina: Termin “sveti rat” ne postoji u islamskoj terminologiji. Džihad je mnogo širi koncept koji primarno označava duhovnu i moralnu borbu. Mit 2: Džihad je agresivni rat protiv nemuslimana Istina: Islam zabranjuje agresiju. Oružana borba je dozvoljena samo u slučaju samoodbrane ili borbe protiv tiranije. Mit 3: Džihad je obavezan za sve muslimane Istina: Oružani džihad nije obavezan za sve muslimane. Duhovni džihad je, međutim, obaveza svakog muslimana.  Džihad u savremenom kontekstu 1. Fokus na unutarnji džihad U današnjem svijetu, muslimani su pozvani da se fokusiraju na džihad-un-nefs, kontinuirano radeći na poboljšanju svog karaktera i jačanju svoje veze s Allahom. 2. Obrazovanje i širenje znanja Džihad bil-ilm je posebno važan u eri dezinformacija. Muslimani trebaju sticati i širiti ispravno znanje o islamu.  3. Društveni aktivizam Džihad bil-jed i džihad bil-lisan se mogu manifestirati kroz društveni aktivizam, rad na poboljšanju zajednice i borbu protiv nepravde mirnim sredstvima. 4. Humanitarni rad Džihad bil-mal se može prakticirat kroz humanitarni rad i podršku projektima koji doprinose dobrobiti društva. Pravila džihada prema ehli sunnet vel džematu Kada je riječ o oružanom džihadu, ehli sunnet vel džemat naglašava stroga pravila:Mora biti proglašen od strane legitimnog autoritetaMora imati pravednu svrhu (samoodbrana, borba protiv ugnjetavanja)Mora biti posljednje sredstvo nakon što su iscrpljene sve mirne opcijeCivili, žene, djeca, starci i vjerski objekti moraju biti pošteđeniPrekomjerna sila je zabranjenaMirovni sporazumi se moraju poštovati  Zaključak Džihad, prema učenju ehli sunnet vel džemata, je višedimenzionalan koncept koji primarno označava unutarnju borbu za samousavršavanje i napore za poboljšanje društva. Iako uključuje aspekt fizičke borbe, to je strogo regulirano i ograničeno na specifične okolnosti.U savremenom kontekstu, muslimani su pozvani da prakticiraju džihad kroz kontinuirano obrazovanje, moralno usavršavanje, društveni aktivizam i humanitarni rad. Razumijevanje pravog značenja džihada je ključno za razbijanje štetnih stereotipa i promociju istinskih islamskih vrijednosti mira, pravde i...Više info

Tawhid u islamu: Vodič za razumijevanje islamskog monoteizma Tawhid, ili koncept Božjeg jedinstva, predstavlja samu srž islamske vjere. Ovaj fundamentalni princip ne samo da definira islamsku teologiju, već oblikuje cjelokupan pogled na svijet i način života muslimana. U ovom članku, dubinski ćemo istražiti koncept tawhida, njegovo značenje i implikacije za svakodnevni život vjernika. Šta je tawhid? Tawhid dolazi od arapske riječi “wahhada“, što znači “učiniti jednim” ili “ujediniti”. U islamskom kontekstu, tawhid se odnosi na apsolutno jedinstvo i jedinstvenost Allaha. Ovaj koncept podrazumijeva da je Allah jedan, bez partnera, potomaka ili bilo kakvih sličnosti s Njegovim stvorenjima.  Tri aspekta tawhida: Tawhid al-Rububiyyah (Jedinstvo Gospodarstva)Vjerovanje da je Allah jedini Stvoritelj, Održavatelj i Vladar svega što postojiPriznavanje Allahove apsolutne kontrole nad svim aspektima stvaranjaTawhid al-Uluhiyyah (Jedinstvo u obožavanju)Usmjeravanje svih oblika obožavanja isključivo AllahuOdbacivanje bilo kakvih posrednika između vjernika i AllahaTawhid al-Asma wa al-Sifat (Jedinstvo u imenima i atributima)Vjerovanje u Allahova imena i atribute onako kako su opisani u Kur'anu i hadisimaIzbjegavanje antropomorfizacije ili pokušaja zamišljanja Allaha u ljudskom obliku Značaj tawhida u svakodnevnom životu: Duhovna sloboda: Tawhid oslobađa vjernika od robovanja bilo čemu osim Allahu, pružajući istinsku duhovnu slobodu.Etičko ponašanje: Razumijevanje tawhida motivira vjernike da se ponašaju etički, znajući da su odgovorni samo Allahu.Životna svrha: Tawhid daje jasan smisao i svrhu životu, usmjeravajući sve aktivnosti prema zadovoljstvu Allaha.Društvena pravda: Koncept tawhida promoviše jednakost među ljudima, jer su svi jednaki pred Allahom.Mentalno zdravlje: Čvrsto vjerovanje u tawhid može pružiti emocionalnu stabilnost i mir u suočavanju sa životnim izazovima. Praktična primjena tawhida: Redovna samoprocjena: Preispitivanje svojih namjera i djela kako bi se osiguralo da su u skladu s principima tawhida.Kontinuirano učenje: Proučavanje Kur'ana i hadisa radi dubljeg razumijevanja koncepta tawhida.Čišćenje srca: Rad na uklanjanju ljubavi prema dunjaluku (ovom svijetu) koja može zasjeniti ljubav prema Allahu.Prakticiranje tewekula: Razvijanje potpunog oslanjanja na Allaha u svim aspektima života.Širenje razumijevanja: Dijeljenje znanja o tawhidu s drugima na mudar i blag način.  Zaključak: Tawhid nije samo teološki koncept, već sveobuhvatan princip koji prožima svaki aspekt muslimanskog života. Razumijevanje i primjena tawhida vodi ka dubokom osjećaju mira, svrhe i povezanosti s Allahom. Kao temelj islamske vjere, tawhid poziva vjernike da prepoznaju Allahovu jedinstvenost u svemu što ih okružuje i da žive život u skladu s tom...Više info

5 Stubova Islama: Značenje i Praksa u Svakodnevnom Životu 5 stubova islama predstavljaju temeljne principe islamske vjere i prakse. Ovi stubovi su ključni elementi koji definišu život muslimana i pružaju okvir za duhovni i moralni razvoj. U ovom članku, detaljno ćemo istražiti svaki od pet stubova, njihovo značenje i kako ih muslimani mogu implementirati u svakodnevnom životu. 1. Šehadet (Svjedočenje vjere) Šehadet je prvi i najvažniji stub islama. To je izjava vjere koja glasi: “La ilahe illallah, Muhammedun resulullah” (Nema drugog boga osim Allaha, a Muhammed je Njegov poslanik).Značaj: “Šehadet je temelj islamske vjere, potvrđujući vjerovanje u jednog Boga (tawhid) i prihvatanje Muhammeda kao posljednjeg Božijeg poslanika.”Praksa u svakodnevnom životu:Redovno ponavljanje šehadeta kao podsjetnik na svoju vjeruRazmišljanje o značenju šehadeta i kako ono utiče na naše postupkeŽivljenje života u skladu s ovom izjavom, izbjegavajući širk (pridruživanje partnera Allahu)  2. Namaz Namaz se odnosi na obavezne molitve koje muslimani obavljaju pet puta dnevno.Značaj: “Namaz je direktna veza između vjernika i Allaha, pružajući priliku za duhovnu obnovu i traženje upute.”Praksa u svakodnevnom životu:Organiziranje dnevnog rasporeda oko vremena namazaUčenje o pravilnom obavljanju namaza i kontinuirano poboljšavanje svoje prakseKorištenje namaza kao prilike za meditaciju i smirenje uma 3. Zekat Zekat je godišnji doprinos određenog postotka bogatstva za pomoć siromašnima i potrebitima.Značaj: “Zekat pročišćava bogatstvo, promoviše socijalnu pravdu i smanjuje ekonomske nejednakosti u društvu.”Praksa u svakodnevnom životu:Vođenje evidencije o svojim finansijama kako bi se pravilno izračunao zekatRazvijanje svijesti o potrebama zajednice i kako zekat može pomoćiRedovno davanje dobrovoljne sadake pored obaveznog zekata 4. Post u mjesecu Ramazanu Post se odnosi na post tokom svetog mjeseca Ramazana, od zore do zalaska sunca.Značaj: “Post razvija samokontrolu, empatiju prema siromašnima i jača duhovnu vezu s Allahom.”Praksa u svakodnevnom životu:Priprema za Ramazan kroz postepeno povećavanje dobrovoljnih postova tokom godineKorištenje lekcija naučenih tokom Ramazana u svakodnevnom životu, poput umjerenosti u jelu i kontrole temperamentaPrakticiranje zahvalnosti za blagoslove koje imamo 5. Hadž (Hodočašće u Mekku) Hadž je godišnje hodočašće u Mekku koje je obavezno jednom u životu za sve muslimane koji su fizički i finansijski sposobni.Značaj: “Hadž simbolizira jedinstvo muslimanske zajednice i podsjeća vjernike na jednakost svih ljudi pred Allahom.”Praksa u svakodnevnom životu:Štednja i planiranje za obavljanje hadžaUčenje o obredima hadža i njihovom duhovnom značenjuPrimjena lekcija hadža, poput jednostavnosti i bratstva, u svakodnevnom životu Zaključak: Pet stubova islama pružaju sveobuhvatan okvir za život muslimana. Kroz redovnu praksu ovih stubova, vjernici mogu ojačati svoju vezu s Allahom, razviti moralni karakter i doprinijeti dobrobiti svoje zajednice. Važno je razumjeti da ovi stubovi nisu samo rituali, već vodič za holistički način života koji obuhvata duhovne, moralne i društvene aspekte. Implementacija ovih stubova u svakodnevni život zahtijeva predanost, disciplinu i kontinuirano učenje. Međutim, nagrada za ovu predanost je duboko ispunjavajuć i smislen život u skladu s islamskim učenjima.  Facebook-f Youtube Linkedin-in...Više info

Ramazanski Program – 7 Laganih Ibadetskih Aktivnosti za Mjesec Ramazan Ramazan je mjesec u kojem muslimani širom svijeta obavljaju posebne obrede i prakse koje su posebno važne za duhovni razvoj. Evo nekoliko prijedloga za plan i program ibadeta koji možete uraditi tokom mjeseca Ramazana. Ramazanski Program: Namaz: Obavljajte pet dnevnih namaza na vrijeme. Ovo je obaveza koju je važno ispuniti tokom cijele godine, ali tokom Ramazana je nagrada za to još veća. Zikr: Svaki dan učite zikr i dovu nakon obavljanja pet dnevnih namaza. Možete učiti zikr u obliku “Subhan Allah”, “Alhamdulillah”, “Allahu Akbar” ili bilo koji drugi zikr koji želite. Također, učite dovu za zaštitu i uputu. Kur'an: Čitajte Kur'an svakodnevno tokom Ramazana. Možete odvojiti nekoliko minuta svaki dan ili možete čitati pola sata ili sat vremena dnevno. Važno je da pokušate pročitati cijeli Kur'an tokom ovog mjeseca. Sadaka: Učinite dobra djela svakog dana. Možete dati novac u dobrotvorne svrhe ili pomoći nekome ko je u potrebi. Možete također posjetiti bolesne i starije osobe ili učiniti nešto korisno za zajednicu. Iftar: Pozovite porodicu, prijatelje i komšije na iftar svaki dan. Možete podijeliti hranu sa siromašnima ili donijeti hranu u džamiju za druge muslimane koji obavljaju iftar tamo. Tespih: Držite tespih u ruci i učite zikr ili Kur'an tokom slobodnog vremena. Možete nositi tespih sa sobom gdje god idete kako bi uvijek bili svjesni blizine naseg Stvoritelja. Itikaf: Uzmite slobodne dane i provedite ih u džamiji obavljajući namaz i čitajući Kur'an. Ovo je posebno preporučljivo u zadnjih 10 dana Ramazana. Vrijeme za obavljanje ovih ibadeta ovisi o vašoj svakodnevnoj rutini i obvezama. Namaz obavljajte u propisanom vremenu, a ostale aktivnosti možete obavljati u bilo koje vrijeme tokom dana. Važno je da učinite sve ove aktivnosti s iskrenom namjerom i pokušate biti blizu Allaha tijekom ovog posebnog mjeseca. Za više informacija nas možete kontaktirati na e-mail:...Više info

Hazreti Omer r.a. Serija Hazreti Omer sa prevodom na bosanski jezik. Mali uvid u desavanja za vrijeme i nakon Allahovog poslanika Muhammeda s.a.w.s. Omer ibn El-Hattab, Ebu Hafs, je bio drugi od četvorice odabranih halifa. Prvi ko je ponio titulu emirul-mu’minin/vladar pravovjernih. Poslanik ga je nazvao El-Faruk, što znači onaj koji rastavlja istinu od neistine. Bio je hrabri i odvažan ashab čija se pravednost navodi kao primjer, najstrožiji u vjeri, čak se spominje da bi mu se i šejtan sklanjao s puta. Prije prelaska na islam bio je prvak u plemenu Kurejš i među onima koji su bili najviše uvažavani. Bio je utjecajan u svome narodu, pa je Allahov poslanik sallallahu alejhi we sellem, učio ovakvu dovu: “Allahu moj, pomozi islam sa jednim od dvojice Omera!” U drugoj predaji stoji: “Allahu moj, pomozi islam sa onim koji je Tebi draži od ove dvojice: Omer ibn El-Hattabom ili Ebu Džehlom (Amr) ibn Hišamom!” Allahu je draži bio Omer ibn El-Hattab i on je primio islam, prije Hidžre na pet godina. Prije prelaska na islam je bio strah i trepet za muslimane a kada je prešao na islam bio im je velika pomoć i rasterećenje. Zbog toga Abdullah ibn Mes’ud radijallahu anha kaže: “Nismo smjeli javno klanjati pored Kabe sve dok Omer nije primio islam.”¹ Ikrime kaže: ” Islam se ispoljavao tajno sve dok Omer nije postao musliman.” ¹ El-Isabe, od Ibn Hadžera, 3/511 Ovako Omer radijallahu anha, priča o sebi prije nego što je prihvatio islam: “Izašao sam jednog dana da ometam i uznemiravam Muhammeda sallallahu alejhi we sellem, pa sam ga zatekao u haremu, pored Kabe. Stao sam iza njega a on je počeo učiti suru El-Hakka. Ja sam se divio ljepoti Kur’anskog stila, pa sam u sebi rekao: ‘Tako mi Allaha on je pjesnik, kao što kažu Kurejšije.’ Tada je Poslanik sllallahu alejhi we sellem proučio ove Kur’anske ajete: ‘ Kur’an je, doista, govor objavljen plemenitom Poslaniku, a nije govor nikakva pjesnika – kako vi nikako ne vjerujete! ‘¹ Omer tada u sebi reče: ‘ Muhammed je vračar.’ Tada Muhammed sallallahu alejhi we sellem prouči ovaj ajet: ‘A nije govor nikakva vračara – kako vi malo razmišljate! ‘² I tako je Muhammed sallallahu alejhi we sellem proučio suru do kraja. Tada je islam ušao u moje srce.”³ U jednoj predaji Omer radijallahu anha kaže: “Znam da je sa Poslanikom sallallahu alejhi we sellem bilo svega trideset i devet ljudi, pa sam ja bio četrdeseti musliman. Nakon toga je Allah obznanio Svoju vjeru, pomogao Svoga poslanika i uzdigao Islam.”⁴ ¹ Sura El-Hakka, 40.-41. ² Sura El-Hakka, 42. ³ Ovu predaju je zabilježio Ahmed, pogledaj El-Isabe od Ibn Hadžera, 3/511. ⁴ Hil-jetul-evlija’, 1/41. Halifa je postao trinaeste godine po hidžri, na dan Ebu Bekrove radijallahu anha, smrti sa njegovom preporukom. Unjegovo vrijeme se počeo računati hidžretski kalendar i uspostavljenje bejtul-mal, muslimanski budžet. Naredio je da se sagrade gradovi Kufa i Basra,u današnjem Iraku. U njegovo vrijeme na novčanicama je pored ostalog pisalo: „El-hamdulillah,“ ili „La ilahe illelah“, ili „Muhammedun resulullah“. Na njegovom prstenu je bilo ispisano: „Omere, dovoljna ti jesmrt kao opomena“. Uvažavao je omladinu, pa kaže Zuhri: „Kada bi Omera zadesila neka problematična situacija onda bi se konsultovao sa mladićima, želeći se okoristiti njihovom oštroumnošću.“[1] Bilo mu je dozvoljeno da za vrijeme Poslanikovog života sudi. U jednoj predaji stoji da je Poslanik sallallahu alejhi we sellem rekao: „Čuvajte se Omerove srdžbe, jer se Allah ljuti zbog toga.“[2] [1]El-E’alam od Ziriklija 5/45 [2]El-E’alam od Ziriklija 5/45 Omer radijjallahu anha je bio najpriznatiji ashab, nakon Ebu Bekra radijjallahu anha, na što nam ukazuje i sljedeći slučaj koji prenosi Bera’ ibn Azib radijjallahu anha pa kaže: „Nakon bitke na Uhudu Ebu Sufjan se popeo na uzvišenje i glasno povikao: ‘Je li Muhammed živ?’ Poslanik sallallahu alejhi we sellem reče ashabima da mu ne odgovaraju. On to upita još dva puta, a niko mu nije ništa odgovarao. On zatim povika: ‘A je li Ebu Bekr živ?’I to je tri puta upitao a niko od muslimana mu nije odgovarao. Tada Ebu Sufjan ponovo povika i upita: ‘A je li Omer ostao živ?’ I to je tri puta pitao a muslimani mu nisu ništa odgovarali. Ebu Sufjan tada reče: ‘Znači da smo se ove trojice riješili. Omer se tada nije mogao suzdržati, pa povika: ‘Slagao si, o Allahov neprijatelju! Evo ovdje Allahovog Poslanika, Ebu Bekra i mene, svi smo živi i tebe sa nama čeka težak dan…’ “[1] Bio je vrlo pronicljiv što potvrđuju sljedeći tekstovi Alija radijjallahu anha kaže: „Govorili smo da melek govori preko Omerovog radijjallahu anhum jezika.“ Ovu izreku pojašnjava sljedeći hadis u kojem Poslanik sallallahu alejhi we sellem kaže: „Allah dželle šanuhu je učinio da istina bude u Omerovom srcu i na njegovom jeziku.“[2] [1]Hil-jetul-evlija , 1/39. [2]Hil-jetul-evlija , 1/42. Abdullah ibn Omer radijjallahu anha prenosi da je njegov otac Omer rekao: „Moje mišljenje je Allah dželle šanuhu podržao u tri slučaja: vezano za Mekami-Ibrahim, propis hidžaba i slučaj zarobljenika na Bedru.“ Prenosi se da je Omer predložio da se pored Mekami-Ibrahima klanja, pa je objavljen Kur’anski ajet u kojem se naređuje da se nakon tavafa klanja dva rekata pored Mekami-Ibrahima. Također je Kur’anski tekst podržao Omera po pitanju obaveznosti pokrivanja žena i njegovo mišljene o zarobljenicima na Bedru je bilo ispravnije. Također je poznat događaj kada je umro glavni munafik Abdullah ibn Ubejj ibn Selul, Poslanik sallallahu alejhi we sellem je pozvan da mu klanja dženazu-namaz. Kada se Poslanik sallallahu alejhi we sellem primakao želeći da mu klanja dženazu, prišao je Omer radijallahu anha i rekao: „Allahov Poslaniče, pa zar ćeš njemu klanjati dženazu a on je radio to i to i govorio to i to?“ I nabrojao je njegove postupke. Poslanik sallallahu alejhi we sellem se blago osmjehnuo i rekao: „Pusti me Omere, meni je dato da izaberem i ja sam izabrao.“ Mislio je Poslanik sallallahu alejhi we sellem na Kur’anski ajet o munaficima: „Molio ti za njihov oprost ili ne molio, pa čak kad bi molio sedamdeset puta, za njih, Allah im neće oprostiti.“ Poslanik tada reče: „Kada bih znao da će im Allah oprostiti ako budem molio više od sedamdeset puta, ja bih molio više od sedamdeset puta. “Tada je Poslanik sallallahu alejhi we sellem njemu klanjao dženazu, ispratio ga i stajao pored njegovog kabura (moleći za njega). Mnogi su se začudili Omerovoj hrabrosti da se protivi Poslaniku sallallahu alejhi we sellem. Nije prošlo malo vremena nakon toga pa je objavljen ovaj Kur’anski ajet: „ Nemoj više nikom od njih klanjati, niti stajati pored njihovog kabura.“ Tako da Poslanik sallallahu alejhi we sellem više nije klanjao dženazu nikom od munafika za svoga života.[1] [1]Hil-jetul-evlija’ 1/42. U vrijeme Omerovog hilafeta islam se proširio na mnoge strane svijeta, pa se kaže da je u njegovo vrijeme sagrađeno dvanaest hiljada minbera.[1] Ebu Lu’lu’ Fejruz koji je bio perzijskog porijekla je ubio Omera radijjallahu anha napavši ga sa leđa, za vrijeme sabah namaza. Ubo ga je nožem te je Omer radijjallahu anha nakon tri dana preselio na ahiret. Dok je ležao na smrtnoj postelji, poslao je svog sina do Aiše radijallahu anhi sa ovakvim pitanjem: „Reci joj ovako: ‘Pita te Omer ibn El-Hattab da li mu dozvoljavaš da se ukopa pored dvojice svojih drugova?’“ Nije rekao: „Pita te emirul-mu’minin.“, da ona to ne bi razumjela kao naredbu. Ona mu je tada odgovorila: „Mislila sam sačuvati to mjesto za sebe, ali ću ga ustupiti tebi.“ [1]El-E’alam od Ziriklija 5/45. Izvor:...Više info