Pitanje predodređenja i slobodne volje jedno je od najkompleksnijih i najdiskutovanijih tema u islamskoj teologiji. Ovo pitanje dotiče samu srž odnosa između Allahove svemoći i ljudske odgovornosti. U ovom članku ćemo istražiti islamski pogled na predodređenje, kako se on odnosi prema konceptu slobodne volje, i kako muslimani mogu razumjeti i živjeti s ovim naizgled paradoksalnim konceptima.
U islamskoj terminologiji, koncept predodređenja se naziva “kader” ili “kada ve kader”. Ovo se odnosi na vjerovanje da je Allah unaprijed odredio sve što će se desiti u univerzumu, uključujući ljudske postupke.
Kur'an na nekoliko mjesta govori o predodređenju:
Istovremeno, Kur'an naglašava ljudsku odgovornost i slobodu izbora:
Islamski učenjaci su razvili nekoliko pristupa za pomirenje ovih naizgled suprotstavljenih koncepata:
Ovu teoriju je razvio imam Ebu Hasan el-Eš'ari. Prema ovoj teoriji, Allah stvara ljudske postupke, ali čovjek “zarađuje” (kasb) te postupke kroz svoju namjeru.
Neki učenjaci predlažu da Allah ima dva “sloja” znanja: apsolutno znanje o svemu što će se desiti i “uvjetno” znanje bazirano na ljudskim izborima.
Baš kao što nečije znanje o budućem događaju ne uzrokuje taj događaj, tako ni Allahovo predznanje ne negira ljudsku slobodnu volju.
Muslimani vjeruju da će biti odgovorni za svoje izbore i djela, uprkos vjerovanju u predodređenje.
Vjerovanje u predodređenje potiče muslimane da se oslanjaju na Allaha, posebno u teškim vremenima.
Ovo vjerovanje ne bi trebalo voditi pasivnosti, već motivirati na akciju, znajući da su ljudski napori dio Allahovog plana.
Nakon ulaganja truda, muslimani se ohrabruju da prihvate ishode kao dio Allahove odredbe.
Neki pogrešno interpretiraju predodređenje kao opravdanje za pasivnost ili neodgovornost.
Predodređenje ne negira važnost uzroka i posljedica u svijetu.
Vjerovanje u predodređenje ne oslobađa osobu od odgovornosti za svoje postupke.
Islamski pogled na predodređenje predstavlja sofisticiran balans između Allahove svemoći i ljudske slobodne volje. Ovo vjerovanje poziva muslimane da prepoznaju Allahovu vrhovnu vlast nad svim stvarima, istovremeno preuzimajući punu odgovornost za svoje postupke.
Razumijevanje i prihvatanje ovog koncepta može donijeti duboki mir i sigurnost u životu vjernika, potičući ih da se trude činiti dobro, istovremeno prihvatajući sve što im se desi kao dio većeg božanskog plana. Ključ je u pronalaženju ravnoteže između aktivnog djelovanja i mirnog prihvatanja, između preuzimanja odgovornosti i oslanjanja na Allaha.