Ajet 1:114 En-Nas – Ljudi

“Reci: ‘Tražim zaštitu Gospodara ljudi'”

Ovdje su istaknuta tri svojstva Uzvišenog Gospodara: gospodstvo /rububijjet/, vlast /el-mulk/ i Božanstvenost /el-uluhijjet/. On je dakle Gospodar, Vladar i Bog svega što postoji – Sve što je stvoreno pripada Njemu i Njegovi su robovi. On naređuje onima koji traže zaštitu od zla šejtana – napasnika, koji nabacuje zle misli da je traže od /725/ onoga koji je opisan gore navedenim svojstvima, jer nema nijednog čovjeka, a da nema svoga šejtana koji mu uljepšava grijehe i na njih ga navodi. U vjerodostojnom hadisu stoji: /726/ “Nema niko od vas a da nema svoga druga /šejtana/.” Rekli su: “Ni ti, Allahov Poslaniče!” “Ni ja”, odgovorio je, samo što me Allah pomogao pa sam ga savladao, te mi naređuje samo dobro.” U vjerodostojnom hadisu koji navode Muslim u svome i Buharija u svome Sahihu, od Enesa se prenose riječi Allahovog Poslanika u kojima je rekao: /727/”Šejtan po čovjekovom tijelu kruži kao krv.” Imam Ahmed preko Ebu-Temime navodi opis pratioca Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i kaže: /728/ “Magarac na kome je jahao Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom je posrnuo, pa sam rekao: “Propao šejtan!” Na to je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Ne govori: ‘Propao je šejtan’, jer kad to kažeš on je još veći”, dodavši: “Ja sam ga svojom snagom savladao. Kad kažeš: ‘Sa imenom Allaha’, on se smanji i postane sitan kao mušica.” Ovaj hadis bilježi samo Ahmed,a lanac prenosilaca dobar je i jak.

U ovom hadisu aludira se na to kad god se srce sjeti Allaha, dž.š., šejtan biva pobijeđen i ponižen, a ako se ne spomene Allah, dž.š., šejtan pobijedi i biva veći.

Seid bin Džubejr prenosi od Ibn-Abbasa da je u vezi sa riječima ”…koji nanosi zle misli, a potom se sakrije”, rekao: ”Šejtan čuči (i vreba) na ljudskom srcu i ako čovjek zaboravi i nemaran je od sjećanja na Allaha, dž.š., šejtan mu nanosi zle misli, a ono se sjeti (i spomene) Allaha, dž.š., on se skrije.

El-Mu‘temir bin Sulejman prenosi od svog oca da je rekao: ”Rečeno je da šejtan koji nanosi zle misli, radi to sa ljudskim srcem kada je čovjek u stanju tuge ali i radosti, a ako čovjek spomene Allaha, dž. š., tada šejtan nestane i skrije se.

Allahove riječi: ”…koji zle misli unosi u srca ljudi (i džina).” Ovdje riječ označava i ljude i džine.

Ibn-Džerir kaže: ”Za džine je u Kur‘anu upotrijebljen izraz (ljudi od džina) i nije nikakvo čudo što se riječ odnosi i na njih.”

Riječi Uzvišenog: ”…od džina i od ljudi”, jačaju stav da se riječ upotrebljava i za ljude i za džine.

Postoji mišljenje da se riječi odnose na onoga koji nanosi ružne misli pa bio on od ljudi – šejtana ili od džinskih šejtana. Kao što kaže Uzvišeni:

”Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinova koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli.” (El-En‘am)

Kao što prenosi Imam Ahmed od Ebu-Zerra koji je rekao: /729/ ”Došao sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a bio je u džamiji, pa mi je rekao: ‘O Ebu-Zerre, jesi li klanjao?’ Rekoh: ‘Nisam.’ On reče: ‘Ustani I klanjaj.'” Ebu-Zerr dalje kazuje, pa kaže: ”Ustao sam pa klanjao, a zatim sam sjeo, a Poslanik ponovo reče: ‘O Ebu-Zerre, traži od Allaha zaštitu od zla ljudi-šejtana, i zla džina-šejtana.’ Ja sam ga upitao: ‘O Allahov Poslaniče, zar i među ljudima ima šejtana?’, a On reče: ‘Da.'”

Imam Ahmed sa svojim lancem prenosilaca prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: /730/ ”Došao je neki čovjek kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa mu je rekao: ‘O Allahov Poslaniče, ja u sebi zamišljam neke stvari, a draže mi je da padnem sa neba nego da to i spomenem.’ Poslanik reče: ‘Allahu ekber (Allah je najveći), Allahu ekber, elhamdu lillah (hvala Allahu) koji je šejtanske spletke sveo na nanošenje loših misli.'” Hadis bilježe Ebu-Davud i Et-Tirmizi.