51. Ad-Dariyat – Oni koji pušu
Mekka – 60 ajeta
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Tako Mi onih koji pušu snažno,*
- i onih koji teret nose,*
- i onih koji plove lahko,*
- i onih koji naredbe sprovode -*
- istina je, zaista, ono čime vam se prijeti,
- nagrada i kazna sigurno će biti!
- Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva,
- vi govorite nejednako,*
- od njega se odvraća onaj za kog se znalo da će se odvratiti.
- Neka prokleti budu lažljivci
- koji su, utonuli u neznanje, ravnodušni!
- Oni pitaju: “Kada će Dan sudnji?”
- Onoga Dana kada se u vatri budu pržili!
- “Iskusite kaznu svoju – to je ono što ste požurivali!”
- Oni koji su se Allaha bojali – u džennetskim baščama će, među izvorima, boraviti,
- primaće ono što im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela činili,
- noću su malo spavali
- i u praskazorje oprost od grijeha molili,
- a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi.
- Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju,
- a i u vama samima – zar ne vidite? –
- a na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.
- I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite!
- Da li je doprla do tebe vijest o uvaženim gostima Ibrahimovim
- kada mu oni uđoše i rekoše: “Mir vama!”, i on reče: “Mir vama, ljudi neznani!”
- I on neprimijetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele,*
- i primače im ga: “Zar nećete da jedete?” – upita,
- osjetivši od njih u duši zebnju. “Ne boj se!” – rekoše, i obradovaše ga dječakom koji će učen biti.
- I pojavi se se žena njegova uzvikujući i po licu se udarajući, i reče: “Zar ja, stara, nerotkinja?!”*
- “Tako je odredio Gospodar tvoj” – rekoše oni – “On je Mudar i Sveznajući.”
- “A šta vi hoćete, o izaslanici?” – upita Ibrahim.
- “Poslani smo narodu grješnom” – rekoše –
- “da sručimo na njih grumenje od ilovače,
- svako obilježeno u Gospodara tvoga za one koji su u razvratu svaku mjeru prešli.”
- I Mi iz njega vjernike izvedosmo –
- a u njemu samo jednu kuću muslimansku nađosmo –
- i u njemu za sve one koji se boje patnje neizdržive znak ostavismo.
- I o Musau, kada ga s očiglednim dokazom faraonu poslasmo,
- a on, uzdajući se u moć svoju, okrenu glavu i reče: “Čarobnjak je ili lud!”
- I Mi i njega i vojske njegove dohvatismo, pa ih u more bacismo, jer je bio osudu zaslužio.
- I o Adu, kada na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra –
- pored čega god je prošao, ništa nije poštedio, sve je u gnjilež pretvorio.
- I o Semudu, kad mu bi rečeno: “Uživajte još izvjesno vrijeme!”
- I oni se oglušiše o naređenje Gospodara svoga, pa ih uništi strašan glas na oči njihove,
- i ne mogaše se ni dići ni od kazne odbraniti.
- I o Nuhovu narodu, davno prije; to, zaista, bijaše narod neposlušni!
- Mi smo nebo moći Svojoj zazidali, a Mi, uistinu, još neizmjerno mnogo možemo,
- i Zemlju smo prostrli – tako je divan Onaj koji je prostro! –
- i od svega po par stvaramo da biste vi razmislili!
- “Zato požurite Allahu, ja sam vam od Njega da vas javno upozorim;
- ne prihvatajte drugog boga osim Allaha, ja sam vam od Njega da vas jasno opomenem!”
- I tako je bilo, ni onima prije ovih nije došao nijedan poslanik, a da nisu rekli: “Čarobnjak je!”, ili: “Lud je!”
- Zar su to jedni drugima u amanet ostavljali? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevršili,
- zato ove ostavi, prijekor nećeš zaslužiti,
- i nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti.
- Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju,
- Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane,
- opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!
- A nevjernike će stići kazna kao što je stigla i one koji su bili kao oni, i neka Me ne požuruju,
- jer, teško nevjernicima na Dan kojim im se prijeti!