54. Al-Qamar – Mjesec
Mekka – 55 ajeta
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio! –
- a oni, uvijek kada vide čudo, okreću glave i govore: “Čarolija neprestana!”
- Oni ne vjeruju i povode se za prohtjevima svojim, a sve je već određeno.
- i dolaze im vijesti koje ih trebaju odvratiti –
- mudrost savršena, ali opomene ne koriste,
- zato se okreni od njih! Na Dan kad ih glasnik pozove na nešto užasno
- oni će oborenih pogleda iz grobova izlaziti, kao skakavci rasuti,
- i netremice gledajući u glasnika i žureći, nevjernici će govoriti: “Ovo je težak dan!”
- Prije njih Nuhov narod nije vjerovao i roba Našeg je u laž utjerivao, govoreći: “Luđak!” – i Nuh je onemogućen bio.
- I on je Gospodara svoga zamolio: “Ja sam pobijeđen, Ti se osveti!”
- I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila,
- i učinili da iz zemlje izvori provru, i vode su se sastajale kako je određeno bilo,
- a njega smo nosili na onoj od dasaka i klinaca sagrađenoj
- koja je plovila pod brigom Našom – nagrada je to bila za onoga ko je odbačen bio.
- I Mi to ostavismo kao pouku – pa ima li ikoga ko bi pouku primio?
- i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje!
- A Mi smo Kur’an učinili dostupnim za pouku – pa ima li ikoga ko bi pouku primio?
- I Ad nije vjerovao – pa kakve su bile kazna Moja i opomene Moje!
- Jednog kobnog dana poslali smo na njih leden vjetar koji je neprestano puhao
- i ljude dizao, kao da su palmina stabla iščupana,
- i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje!
- A Mi smo Kur’an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?
- I Semud u opomene nije vjerovao.
- “Zar da slijedimo jednog od nas!” – govorili su. “Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi.
- Zar baš njemu, između nas, da bude poslana Objava?! Ne, on je lažljivac oholi!”
- “Vrlo brzo će oni saznati ko je lažljivac oholi!
- Mi ćemo poslati kamilu da bismo ih iskušali, pa pričekaj ih i budi strpljiv.
- I upozori ih da će se voda između njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupiće onaj čiji je red!”
- Ali oni pozvaše jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je –
- i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje:
- Mi poslasmo na njih jedan jedini krik, i oni postadoše poput zdrobljenog suhog lišća koje sakuplja onaj koji ima tor.
- A Mi smo Kur’an učinili dostupnim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?
- I Lutov narod u opomene nije vjerovao.
- Na njih vjetar, pun pijeska, poslasmo – samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo,
- iz milosti naše. Eto, tako Mi nagrađujemo one koji zahvaljuju.
- A on im je bio prijetio silom Našom, ali su oni u prijetnje sumnjali.
- Oni su od njega goste njegove tražili, pa smo ih Mi oslijepili: “Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!”
- A rano izjutra stiže ih kazna koju će neprestano osjećati.
- “Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!”
- A Mi smo Kur’an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?!
- I faraonovim ljudima su opomene došle,
- ali oni porekoše dva značenja Naša, pa ih Mi kaznismo onako kako kažnjava Silni i Moćni.
- Da li su nevjernici vaši imalo jači od njih, ili vi u knjigama nebeskim imate kakvu povelju?
- Zar ovi da govore: “Mi smo skup nepobjedivi!”
- Skup će, sigurno, poražen biti, a oni će se u bijeg dati!
- Međutim, Smak svijeta im je rok, a Smak svijeta je užasniji i gorči.
- Grješnici će, sigurno, stradati i u ognju biti
- na Dan kada budu u vatru odvučeni, s licima dolje okrenutim: “Iskusite vatru džehennemsku!”
- Mi sve s mjerom stvaramo,
- i naređenje Naše je samo jedna riječ – sve bude u tren oka.
- A Mi smo već slične vama uništili, pa ima li koga ko bi pouku primio?!
- I sve što su uradili u listovima je,
- i sve, i malo i veliko, u retke je stavljeno.
- Oni koji su se Allaha bojali biće u džennetskim baščama i pored rijeka
- na mjestu u kome će biti zadovoljni, kod Vladara Svemoćnoga.
